Godišnje planiranje je aktivnost koje se šibenski poslovni ljudi jako boje. Majka svih opravdanja je klasik – ”nemam vremena“. Odmah za tim idu – “otkud ja znam šta će biti za osam miseci” i “u našem poslu planiranje je nemoguće“. Događa se i da se pokrene proces planiranja, pa se pojave pokazatelji koji vam nikako ne odgovaraju. Tada se planiranje proglasi “glupošću” i živi se dan po dan…
Imao sam sreću raditi u tvrtci gdje se sve planiralo. Prvenstveno prihodi i rashodi, pa vremenom i sve ostalo (edukacija, godišnji odmori, zapošljavanje…). Došao je red i na plan promotivnih aktivnosti. Naravno, moja prva reakcija je bila refleksno ispaljivanje gore navedenih opravdanja. Odgovore koji sam dobio zapamtio sam zauvijek:
1. “Nemaš vremena? Naravno, kad radiš stihijski obaveze se samo gomilaju . Napravi plan i preuzmi kontrolu nad svojim vremenom.”
2. “Otkud znaš što će biti za osam mjeseci? Pa bit će ono što si planirao, jer ćeš na tome raditi čitavo vrijeme”
3. “U svakom poslu moguće je planirati. Pročešljaj svoje aktivnosti i aktivnosti konkurencije u prošlom razdoblju i vidjet ćeš da se puno toga pravilno ponavlja. Čak i odstupanja”
Nakon toga nisam imao izbora. Napravio sam plan. Bila je to najlakša godina mog života. Bio sam doma svaki dan na vrijeme, znao sam što moram raditi i bio sam uspješan menadžer. Ne zato što sam bio genijalac, već zato što sam – ostvarivši svoj plan sudjelovao u ostvarivanju planova čitave organizacije.
